FOTOKEMIKA I JA

Zainteresirali su me ostaci tvornice Fotokemika u Samoboru. U upravnoj zgradi nalaze se uredi i krematorij za kućne ljubimce. Zgrada proizvodnog pogona ispražnjena je, a pregradni zidovi srušeni. Ta je praznina djelovala nekako neprilično. Tek su rijetki tragovi naviještali što se ovdje radilo. Počeo sam redovito dolaziti i fotografirati. Kasnije sam unutar tvornice uz pomoć kolege Luke Matića oformio provizorni fotostudio te u njemu snimao zatečene predmete. Osjećam se inspirirano spoznajom da koristim filmove napravljene u ovoj tvornici kako bih slikao njene ostatke. Uočljivo propadanje u prizoru bilježi se na vidno propalim emulzijama!

Sve filmove, pa i one kojima je prošao rok uporabe, nekima i prije više desetaka godina, odlučio sam rabiti kao jednakovrijedan materijal. Ponovljene snimke istih motiva omogućuju bilježenje varijacija u reakciji fotomaterijala. Kvaliteta fotografske reprodukcije varira, neke su snimke briljantne, a neke snažno obilježene propadanjem emulzije.

Na fotopapiru nađenom u tvornici, uz stručnu pomoć laboranta Ivice Ice Majdaka, napravljena su velika povećanja. Povećavali smo snimke s korektnih negativa i s onih koji imaju vidljivu grešku. I jedne i druge negative povećavali smo i na ispravne, kvalitetne fotopapire, ali i na one s greškom. Svaka povećana fotografija tako je postala unikatna. Sad ih moram reproducirati da bih dobio negativ koji se može umnožiti… Ali ako se i dalje koristim prestarjelim fotomaterijalima, pitanje je hoće li nastala reprodukcija biti referentna ili ću tako ponovno dobiti original. Ovakav postupak nudi beskonačan niz varijacija umjetničke upotrebe starenja materijala, što mi je jako zanimljivo. Barem dok traje ta igra, sjećanje na moju fotografsku mladost još je živo. A i na Fotokemiku!

Silvestar Kolbas

Raspored

• Galerija MakinaOtvorenje: 16. srpnja 2021. u 21:00