Nagrada DHFR-a Zdenku Jelčiću
Maestro hrvatskog glumišta Zdenko Jelčić obilježava u Puli karijerni zlatni pir:
Povodom dodjele Nagrade „Fabijan Šovagović“ Društva hrvatskih filmskih redatelja, koja se svake godine dodjeljuje glumcu ili glumici za izuzetan doprinos hrvatskoj kinematografiji, štujući uspomenu na velikana hrvatskog glumišta Fabijana Šovagovića, s ovogodišnji laureatom, cijenjenim glumcem Zdenkom Jelčićem koji ove godine ujedno obilježava jubilarnih pedeset godina uspješne karijere, danas je u pulskom Circolu održana „Čikešija“.
Razgovor je tako nazvao sam Jelčić po svojoj ulozi Jereta Čikeša u filmu Bogdana Žižića „Ne naginji se van“ iz 1977. godine. Sudjelujući potom na Ujevićevim danima u Imotskom, čuo je razgovor nekoliko muškaraca koji su odlazili u Njemačku „na čikešiju“, gastarbajterski životni put. Jelčić je tada shvatio da je lik Čikeša postao toliko popularan da je ušao u svakodnevni jezik.
Razgovoru je prisustvovala glumica, Anja Šovagović Despot, kći Fabijana Šovagovića, te ga je moderirala potpredsjednica DHFR-a, redateljica Jasna Nanut. Anja je Jelčića opisala kao „glumca snažnih karakteristika, upečatljivog pogleda, fizionomije nalik onoj Clinta Eatswooda koja odaje dojam čvrste boksačke osobnosti teške kategorije. Međutim, tonovi njegova lica, nijanse njegove grimase, partiture njegove geste čine ga maestrom hrvatskog glumišta.“
Zdenko je uz glumu diplomirao političke znanosti, a kako je ovdje u Puli također prisutan s nezavisnim filmom „Menhetenske odiseja“ Marija Vrbančić koji je snimljen, kako se našalio, s budžetom od četiri kune, iskoristio je priliku naglasiti važnost ulaganja u kulturu općenito, svakako i u film: „Sjećate li se slavne scene bala u Viscontijevom „Gepardu“? Pa to izgleda kao da je koštalo više no sveukupna hrvatska kinematografija od 1991. naovamo“. Jelčić je apelirao na prijeko potrebno povećanje filmskih budžeta u Hrvatskoj kako bi domaći filmaši mogli raširiti krila i ostvariti puni potencijal koji zasigurno posjeduju, što je potvrđeno i prestižnom nagradom Camera d’Or koju je u Cannesu ovih dana osvojila Antoneta Alamat Kusijanović za svoj debitantski film „Murina: „Film je jedna od najskupljih umjetnosti“, podsjetio je Jelčić, „a svaka država, pa tako i Hrvatska, mora ulagati u kulturu i umjetnost jer u protivnome, narod će propasti.“
Ovom prilikom prikazan je i film o Zdenkovoj iznimnoj karijeri u režiji redateljice Dalije Dozet, a koji je snimio Luka Matić te montirala Sara Gregorić. U filmu o Zdenku govore redatelji Vinko Brešan, Branko Schmidt, Dalibor Matanić i mnogi drugi, a podsjetio je na Zdenkove legendarne uloge komandanta Ljube iz „Kapelskih kresova“, Čikeša iz spomenutog Žižićevog filma, Blage Antića iz „Novina“ i mnoge druge. Film je potaknuo Zdenkova sjećanja na suradnju s Fabijanom Šovagovićem uz kojeg je zaokružio svoju glumačku personu dotad građenu na autentičnosti i autonomiji. Svjedočeći Fabijanovom iskonskom doživljaju bećarske pjesme prilikom čijeg izvođenja su mu potekle suze, Zdenko je spoznao povezanost sa svojim hercegovačkim korijenima te shvatio je da je treća komponenta, koja mu je nedostajala u glumačkom izrazu bila upravo autohtonost koju čovjek nosi iz podneblja iz kojeg potječe, kako Fabijan Slavoniju, tako Zdenko Hercegovinu. Ta tri “a” zapravo se svode na biti čovjek, dodaje Jelčić. “Jer samo čovjek može biti glumac, redatelj, glazbenik, slikar…”
Zdenku će nagrada biti uručena večeras na svečanoj ceremoniji zatvaranja festivala.
