Predstavljena knjiga Život u filmu: Uzori i dosezi Nenada Polimca
Knjiga Život u filmu: Uzori i dosezi Nenada Polimca predstavljena je 18. srpnja u kinu Valli. Uz autora, na predstavljanju knjige sudjelovao je povjesničar filma i filmski kritičar Daniel Rafaelić.
Objavljena 2019. godine za nakladnika Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, Život u filmu: Uzori i dosezi predstavlja prvu knjigu trilogije odnosno svojevrsni hommage predanom i višedesetljetnom radu čovjeka kojeg zovemo pridjevom Polimac, kako ga je u uvodnom djelu predstavio Rafaelić. Na 668 stranica obogaćenim ilustracijama i fotografijama, knjiga bilježi sačuvane tekstove ovog renomiranog filmskog kritičara i novinara, dajući čitatelju uvid u neke manje-više poznate informacije o hrvatskom filmu i ljudima iza kamera zaslužnih za neka od najboljih hrvatskih filmskih ostvarenja seciranih u ovom enciklopedijskom izdanju. I autor i Rafaelić zaključuju da se knjiga zbog toga čita u etapama, uz pomoć indeksa, a knjizi se čitatelj uvijek i iznova vraća.
Polimac započinje ovo enciklopedijsko djelo domaćim filmskim časopisima koji su ozbiljnije utjecali na njega, beogradskim listom “Film” (1950-1952), časopisom “Film danas” (1958-1959) te radom zagrebačke grupacije iz šezdesetih “hičkokovci”, grupe koja nikad nije uspjela pokrenuti vlastito glasilo, ali koja je svojim djelovanjem ostavila pečat u filmskoj kritici. Daje i osobnu povijest časopisa “Film” koji je uređivao sa svojom kritičarskom generacijom. Najveći dio knjige posvećen je esejima i razgovorima s filmskim redateljima koji predstavljaju panteon hrvatske kinematografije (Belan, Bauer, Berković, Tomislav Radić, Vatroslav Mimica i ostali).
Većinu ovih autora Polimac je poznavao što knjizi daje jednu notu osobnog iskustva. I sam autor kazuje kako su mu razgovori s tim redateljima odnosno, kako ih sam naziva, kontrolorima filmskih projekata, bili od iznimne važnosti. Recenzije u ovom izdanju prenesene su u izvorniku, uz dodatak onih kasnijih recenzija, nastalih nakon revalorizacije pojedinih filmova. Osim dugometražnog igranog filma, Polimac izdvaja i autore animiranih i eksperimentalnih filmova, primjerice Nedjeljka Dragića i Tomislava Gotovca te kreativne producente poput Krunoslava Heidlera.
Vrijednosti ove knjige, naglašava Rafaelić, su višestruke. Osim što Polimac kao vrsni arhivist i statističar dokumentira vrijedne elemente domaće filmografije, ujedno širi spoznaju o njima čineći da pojedini filmovi i autori postanu ponovno relevantni. Ova Polimčeva sklonost filmskoj arhivistici za njega znači ponovno gledanje i revalorizaciju pojedinih epoha hrvatskog filmskog stvaralaštva. Kada gleda film iz devedesetih, kazuje, gleda ga posve drugačijim očima nego onda, a s vremenskim odmakom događa se da pronalazi elemente koje prije nije zamijetio. Važna je neka dosadna disciplina ponovnog gledanja filmova, poručuje.
