Pawel Pawlikowski
Scenarist i redatelj iz Poljske koji djeluje u Poljskoj i Velikoj Britaniji. Nakon studija književnosti i filozofije na Oxfordu snima nekoliko iznimno zapaženih i nagrađenih dokumentarnih filmova. Sa svojim prvim igranim filmom iz 2000. „Last Resort“ osvaja nagradu BAFTA, a još je uspješniji „My Summer of Love“ koji je osim BAFTE višestruko nominiran za Europsku filmsku nagradu te osvaja Grand Prix na festivalu u Edinburghu. Svjetsku slavu donosi mu film „Ida“ iz 2013. godine s kojim osvaja Oscara za najbolji strani film. Njegov posljednji film „Hladni rat“ djelomično je snimljen u Hrvatskoj, nominiran je za 3 Oscara (između ostaloga za najbolju režiju), 6 Europskih filmskih nagrada te osvaja Nagradu za najboljeg redatelja na festivalu u Cannesu 2017. godine.
Zrinka Cvitešić
Glumica iz Hrvatske koja djeluje u Hrvatskoj i Velikoj Britaniji. Nakon završetka studija glume u stalnom je angažmanu u zagrebačkom HNK. 2013. debitira na Londonskom West Endu te od tada paralelno radi u Zagrebu i Londonu. Prvu glavnu ulogu na filmu ostvaruju u filmu „Konjanik“ Branka Ivande. Za film „Što je muškarac bez brkova?“ Hrvoja Hribara osvaja Zlatnu Arenu za najbolju žensku ulogu na festivalu u Puli te Nagradu za najbolju glumicu Sarajevo Film Festivala. Za ulogu u filmu „Na putu“ Jasmile Žbanić osvaja svoju drugu Zlatnu Arenu te Nagradu za najbolju glumicu Filmskog festivala mediteranskih zemalja u Aleksandriji. 2010. godine proglašena je jednom od „Shooting Star“-a Festivala u Berlinu.
Danilo Šerbedžija
Hrvatski filmski redatelj. Njegov debitantski film „72 dana“ iz 2010. hrvatski je kandidat za nagradu Oscar, te osvajač 3 Zlatne Arene na Pulskom filmskom festivalu. S ocem Radom Šerbedžijom ko-režira film „Oslobođenje Skopja“, prikazan na mnogobrojnim filmskim festivalima te kandidat Sjeverne Makedonije za nagradu Oscar. Sa svojim sljedećim samostalnim filmom „Tereza 37“ trijumfira na prošlogodišnjem Pulskom filmskom festivalu. Film osvaja 6 Zlatnih Arena, među ostalim one za najbolji film i režiju. Film osvaja Nagradu Publike na Festivalu u Zagrebu, a prikazan je između ostalih na festivalima u Varšavi, Valenciji te beogradskom FEST-u.
Mirko Pivčević
nagrađivani je hrvatski snimatelj koji je svoju karijeru započeo krajem 90-ih nizom kratkih dokumentarnih filmova i glazbenih spotova. 2001. godine, svojim prvim igranim filmom Sami, osvaja Zlatnu arenu za najbolju kameru na Pulskom filmskom festivalu, 2004. godine drugu Zlatnu arenu za film Ta divna Splitska noć te nominaciju za nagradu „Zlatna žaba“ na Međunarodnom filmskom festivalu za umjetnost kinematografije Camerimage. 2007. godine diplomira na Zagrebačkoj akademiji dramske umjetnost i osvaja treću Zlatnu arenu za kameru za film Živi i mrtvi. 2009. godine osvaja četvrtu Zlatnu arenu za kameru za film Kenjac. Godišnju snimateljsku nagradu „Nikola Tanhofer“ za dugometražni film osvaja 2013. godine za snimateljski rad na filmu Šuti.
Mimi Plauché
Mimi Plauché umjetnička je ravnateljica Međunarodnog filmskog festivala u Chicagu, najdugovječnijeg natjecateljskog filmskog festivala u Sjevernoj Americi. Već je 16 godina na Festivalu odgovorna za rad umjetničkog vodstva i program Festivala, kao i za cjelogodišnju organizaciju filmskih serijala. Prije suradnje s čikaškim Međunarodnim filmskim festivalom, Plauché je radila na doktoratu iz japanske književnosti i filma na Odjelu za azijske jezike i kulture Sveučilišta Michigan. Dobitnica je, između ostalih, stipendija Fulbright-Hays, Japanske zaklade i Vijeća za društvena istraživanja. Francuski ministar kulture imenovao ju je Vitezom Reda umjetnosti i pisma. Prethodno je Plauché radila u dokumentarnom i kratkometražnom filmskom programu za Cinema / Chicago, a tijekom svog višegodišnjeg boravka u Japanu radila je za Međunarodni festival dokumentarnog filma Yamagata. Također je radila kao programska savjetnica, članica žirija i predsjednica žirija na brojnim međunarodnim filmskim festivalima.
